Anonimni svjedok u Austriji: zaštita identiteta i prava odbrane

Sud može dopustiti svjedoku da ne odgovara na pitanja o imenu i drugim ličnim podacima. Zaštita može obuhvatiti i pitanja čiji bi odgovori omogućili zaključke o tim podacima.

Potrebne su određene činjenice koje ukazuju na ozbiljnu opasnost za život, zdravlje, tjelesni integritet ili slobodu svjedoka ili treće osobe. Opasnost mora biti povezana sa otkrivanjem identiteta ili odgovorom koji ga otkriva.

Tekst zakona ne propisuje automatsku tajnost zbog sadržaja iskaza ili opšte zabrinutosti. Sud treba razmotriti konkretnu opasnost i obim zaštite.

§ 162 StPO može zaštititi podatke i odgovore koji otkrivaju identitet. Dopušta i promjenu vanjskog izgleda svjedoka kako ga ne bi bilo moguće prepoznati.

Lice se ne smije prekriti tako da mimika postane nevidljiva u mjeri neophodnoj za procjenu vjerodostojnosti. Identitet može ostati zaštićen dok se sadržaj iskaza i dalje ispituje.

Svako pitanje treba procijeniti zasebno. Odbrana može pokušati provjeriti šta je svjedok lično opazio, pod kojim uslovima i da li se navodi podudaraju sa ranijim izjavama. Sud može ograničiti pitanje ako bi odgovor otkrio identitet.

Član 6 stav 3 tačka d Evropske konvencije o ljudskim pravima štiti mogućnost okrivljenog da ispita ili zatraži ispitivanje svjedoka protiv njega. U postupku pred Schöffengerichtom, § 249 StPO dopušta učesnicima da postavljaju pitanja nakon što im predsjedavajući sudija da riječ. Nedopuštena pitanja se odbijaju, a neprimjerena se mogu zabraniti.

Pravo na pitanja podliježe procesnim pravilima. I dalje mora postojati odgovarajuća mogućnost da odbrana ispita tereteći iskaz. Konkretan oblik zavisi od vrste suda i toka postupka.

Korisne teme mogu biti uslovi opažanja, vrijeme događaja, mogući interes, ranije izjave i protivrječnosti. Branilac može objasniti značaj pitanja i predložiti formulaciju koja ne otkriva zaštićene podatke.

ESLJP procjenjuje pravičnost postupka kao cjeline. U presudi Doorson protiv Nizozemske od 26. marta 1996, tačke 69 do 76, prihvatio je anonimne svjedoke u okolnostima tog predmeta i uz postojeće zaštitne mjere. Odbrana je mogla postaviti pitanja koja nisu otkrivala identitet. Sud je istakao i da osuda ne treba počivati samo ili odlučujuće na anonimnim iskazima.

Presuda Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske od 23. aprila 1997, tačke 56 do 66, dovela je do drugačijeg ishoda. Odbrana je svjedoke mogla ispitivati pod strogo ograničenim uslovima i nije ih mogla posmatrati; iskazi su imali posebnu težinu. ESLJP je zaključio da nedostaci nisu dovoljno ublaženi i utvrdio povredu člana 6.

Ove presude ne uvode automatsku dopuštenost ni automatsko isključenje iskaza. Važni su razlozi zaštite, stvarna pitanja koja su bila moguća, druge zaštitne mjere i težina iskaza među svim dokazima.

Članovi 229 i 230 StPO odnose se na isključenje javnosti. Uređuju ko može prisustvovati raspravi. Ta odluka sama ne određuje na koje identifikacijske odgovore svjedok može uskratiti odgovor odbrani prema § 162 StPO. Povezani tekst obrađuje nejavnu raspravu.

§ 250 StPO uređuje ispitivanje u odsustvu okrivljenog i njegovo obavještavanje nakon povratka. I to je odvojeno od zaštite identifikacijskih odgovora.

Pročitajte odluku o zaštiti identiteta, zapisnik o ispitivanju i raniji iskaz. Za svako odbijeno pitanje zabilježite šta je trebalo utvrditi, zašto je to važno za odbranu i da li se pitanje moglo postaviti bez otkrivanja identiteta.

Provjerite koje konkretne činjenice ukazuju na ozbiljnu opasnost, koji su podaci zaštićeni i koje razloge sud može objasniti bez ugrožavanja zaštite. Cilj je utvrditi granicu ograničenja, a ne tražiti neprovjereno javno otkrivanje identiteta.

Uporedite iskaz sa uslovima opažanja, mogućim interesima, protivrječnostima i drugim dokazima. Ako je iskaz jedini ili presudan dokaz, posebno pažljivo procijenite učinak ograničenog ispitivanja. Branilac treba provjeriti moguću procesnu reakciju prema spisu i zapisniku.