Neovlašteni pristup računarskom sistemu prema § 118a StGB

Odredba prije svega zahtijeva računarski sistem kojim osoba koja pristupa ne smije raspolagati ili kojim ne smije raspolagati sama. Obuhvaćen je i dio takvog sistema. Zato se mora utvrditi kome pripada ovlaštenje za raspolaganje i koje je korištenje bilo dozvoljeno u relevantnom trenutku.

Pristup mora biti ostvaren savladavanjem posebne sigurnosne mjere. Procjena može obuhvatiti tehničku ili organizacijsku prepreku, način na koji je štitila sistem i način na koji je pristup ostvaren uprkos toj zaštiti. Sama upotreba tuđeg korisničkog imena ili lozinke ne daje odgovor na ovo pitanje.

Odredba traži i posebnu namjeru. Osoba mora željeti pribaviti pristup sebi ili drugoj neovlaštenoj osobi. Ta namjera mora biti povezana s pristupom i s jednom od svrha opisanih u zakonu. Sama tehnička radoznalost ne ispunjava automatski zakonski opis.

Prva zakonska varijanta odnosi se na lične podatke. Osoba mora željeti da sebi ili drugoj neovlaštenoj osobi pribavi saznanje o podacima čije saznanje povređuje zaštićene interese povjerljivosti pogođene osobe. Zato su važni sadržaj, pripadnost i osjetljivost podataka.

Druga varijanta odnosi se na nanošenje štete drugoj osobi. Pristup može potpasti pod odredbu ako osoba namjerava drugome nanijeti štetu korištenjem podataka pohranjenih u sistemu koji joj nisu namijenjeni ili korištenjem računarskog sistema. Podaci, dozvoljena upotreba i namjeravana šteta moraju se razdvojeno procijeniti.

Namjera se procjenjuje prema pristupu i kasnijoj upotrebi. Tehnički tragovi mogu biti važni. Prijava u sistem, IP adresa ili jedan zapis u logu sami po sebi ne zamjenjuju potpunu procjenu ovlaštenja i unutrašnje namjere.

§ 118a StGB uređuje protivpravni pristup kao posebno krivično djelo. U središtu je pristup tuđem računarskom sistemu savladavanjem posebne sigurnosne mjere. Širi pregled drugih računarskih krivičnih djela nalazi se u tekstu Sajber kriminal u Austriji.

Oštećenje podataka prema § 126a StGB odnosi se na izmjenu, brisanje ili onesposobljavanje tuđih podataka. § 126b StGB odnosi se na teško ometanje rada računarskog sistema. Ta djela mogu biti povezana s pristupom, ali imaju drugačije težište.

Računarska prevara prema § 148a StGB zahtijeva manipulaciju obradom podataka, imovinsku štetu i namjeru pribavljanja protivpravne koristi. Krivotvorenje podataka prema § 225a StGB usmjereno je na stvaranje lažnih podataka s namjerom korištenja u pravnom prometu. Više informacija nalazi se u tekstu Krivotvorenje podataka prema § 225a StGB.

Za osnovni oblik prema § 118a Abs. 1 StGB zakon predviđa kaznu zatvora do dvije godine. Konkretna pravna posljedica zavisi od okolnosti djela, krivice i drugih primjenjivih zakonskih pravila. Zakonski maksimum zato ne predviđa ishod pojedinačnog postupka.

Ako se djelo odnosi na računarski sistem koji je bitan dio kritične infrastrukture prema § 74 Abs. 1 Z 11 StGB, § 118a Abs. 2 predviđa kaznu zatvora do tri godine. Poseban status sistema mora se utvrditi u konkretnom slučaju.

§ 118a Abs. 4 predviđa dodatno pooštravanje kada se djelo počini u okviru kriminalnog udruženja. Tada je važno koji osnovni oblik i koja infrastruktura su obuhvaćeni. Sama saradnja više osoba ne dokazuje ovu kvalifikaciju.

Prema § 118a Abs. 3 StGB djelo se goni samo na ovlaštenje oštećenog. Zato se rano moraju razjasniti identitet oštećenog i pitanje ko je raspolagao zaštićenim sistemom ili pogođenim podacima. Kod preduzeća mogu biti važni unutrašnja odgovornost i vlasništvo nad sistemom.

Ovlaštenje ne zamjenjuje procjenu krivičnog djela. I dalje se moraju utvrditi protivpravni pristup, posebna sigurnosna mjera, nedostatak ovlaštenja i zakonom propisana namjera. S druge strane, tehnički pristup sam po sebi nije dovoljan ako potrebno ovlaštenje nije dato.

Osoba pogođena mogućim pristupom treba sačuvati tok otkrivanja, pogođene sisteme i dostupne logove. Osoba protiv koje se vodi postupak treba prije davanja izjave provjeriti spis i tehničke procjene.

Dokazno pitanje ima više dijelova. Može biti potrebno utvrditi arhitekturu sistema, postojeće sigurnosne mjere, ovlaštenja osobe, konkretan pristup i upotrebu koja je uslijedila. Tek odnos između ovih elemenata pokazuje mogu li zakonski uslovi biti ispunjeni.

Tehnička rekonstrukcija može obuhvatiti zapise autentifikacije, vremenske oznake, logove pristupa, stanje konfiguracije, liste ovlaštenja i podatke o korištenim uređajima. Njihova vrijednost zavisi od načina nastanka, čuvanja i procjene. Vremenska oznaka ili IP adresa bez dodatne provjere ne identifikuje određenu osobu.

Važna je i istorija ovlaštenja. Ranije pravo pristupa, administrativni nalog, testno okruženje ili zajedničko korištenje mogu promijeniti središnje pitanje. Odlučujuće ostaje konkretno ovlaštenje u trenutku pristupa i svrha postupanja.