Preminuli ili nedostupni svjedok optužbe: može li zapisnik biti osnova presude?

Član 252 stav 1 StPO ograničava čitanje ranijih iskaza na glavnom pretresu. Tačka 1 obuhvata smrt svjedoka, nepoznato boravište i slučajeve u kojima se lični dolazak nije mogao osigurati zbog značajnih razloga navedenih u toj odredbi. Svaka situacija ima vlastite uslove. Sama praktična poteškoća ili izostanak svjedoka na dan pretresa još ne uspostavlja osnov za čitanje.

Preminuli svjedok predstavlja drugačiju činjeničnu situaciju od osobe čija bi se adresa još mogla utvrditi. Zato treba zajedno pregledati dokaz o nedostupnosti i konkretni zapisnik ranijeg saslušanja. Tek tada se može procijeniti koji zakonski osnov dolazi u obzir i koji se iskaz namjerava uvesti na glavni pretres.

Neuručen poziv i nepoznato boravište različite su činjenice. Ako je adresa poznata, treba provjeriti šta se stvarno zna o mjestu boravka i koje su radnje preduzete da se svjedok pronađe. Važne su okolnosti konkretnog predmeta, naročito značaj svjedočenja i težina optužbe.

To pokazuje odluka austrijskog Vrhovnog suda (OGH) od 19. novembra 2025, 15 Os 90/25m. Svjedok je jednom bez uspjeha pozvan na poznatu adresu u Bugarskoj. Daljnje provjere nisu preduzete. U utvrđenim okolnostima OGH je smatrao da uslov nepoznatog boravišta iz člana 252 stav 1 tačka 1 StPO nije ispunjen. Odluka ne određuje fiksan broj potrebnih poziva. Zahtijeva ocjenu stvarnih nastojanja i značaja iskaza.

Za odbranu je zato presudan dokumentovani tok: koja je adresa bila poznata, šta je pokazao pokušaj dostave i koje su dodatne informacije ili provjere postojale. Činjenica da svjedok živi u inostranstvu još ne odgovara na ta pitanja.

Saglasnost tužioca i okrivljenog poseban je osnov iz člana 252 stav 1 tačka 4 StPO. Bez te saglasnosti čitanje se ne može osloniti na tačku 4. Ostale zakonske mogućnosti provjeravaju se zasebno. Ako su njihovi uslovi ispunjeni, dopuštenost dodatno ne zavisi od saglasnosti prema tački 4.

Prigovor odbrane zato treba usmjeriti na konkretni zakonski osnov. Treba navesti nedostatak, na primjer nedovoljne provjere boravišta ili prepreku koja nije dokazana. Važno je i da se tok postupka može rekonstruisati iz zapisnika glavnog pretresa. Prigovor čitanju i izjašnjenje o sadržaju iskaza tiču se različitih pitanja; oba mogu biti potrebna.

Član 252 stav 2a StPO, uz propisane uslove saglasnosti, dopušta izlaganje bitnog sadržaja dokumenata umjesto njihovog čitanja. Dokumenti moraju biti dostupni svim članovima sudskog vijeća (Schöffengericht) i učesnicima postupka. Takvo sažimanje zakonom je uređen postupak. Ono se ne može koristiti kao proizvoljna zamjena kojom se zaobilaze uslovi za uvođenje ranijeg iskaza svjedoka.

Prema članu 252 stav 3 StPO, nakon svakog čitanja i izlaganja okrivljeni se pita želi li se o tome izjasniti. Odredba uređuje i zahtjev za daljnjim čitanjem. Za odbranu može biti važan upravo izostavljeni kontekst: ranija nesigurnost, odgovor s ograničenjem ili pitanje koje pokazuje šta je svjedok lično opazio. Član 252 stav 4 štiti granice odredbe od zaobilaženja.

Zakonito uvođenje iskaza i njegova dokazna vrijednost odvojena su pitanja. Član 258 stav 1 StPO ograničava odlučivanje na ono što je izvedeno na glavnom pretresu. Prema stavu 2, sud mora pažljivo ocijeniti vjerodostojnost i dokaznu snagu svakog dokaza, pojedinačno i zajedno sa svim okolnostima koje ga podržavaju ili osporavaju. Zakonito pročitan iskaz postaje dio dokazne osnove; njegov sadržaj time još nije utvrđen kao istinit.

Procjenu vode konkretna pitanja: šta je svjedok lično opazio, koje se nesigurnosti nalaze u zapisniku i kako se iskaz slaže s dokumentima, snimcima i drugim iskazima? Koje su protivrječnosti razmotrene na glavnom pretresu? Iz članova 252 i 258 ne proizlazi ni opšta zabrana osude bez neposrednog iskaza tog svjedoka ni automatska prednost ranijeg zapisnika.

Detaljna provjera počinje potpunim zapisnikom ranijeg saslušanja i postojećim audio ili videosnimkom. Potrebni su i poziv, dokazi o dostavi, dokumenti o provjerama ili prepreci dolasku te zapisnik glavnog pretresa. Posljednji pokazuje koji je iskaz pročitan ili izložen, kako su učesnici reagovali i koji su zahtjevi ili izjašnjenja zabilježeni.

Zatim se zakonski osnov upoređuje sa stvarnim tokom postupka. Ako se tvrdi da je boravište nepoznato, u prvom planu su pokušaji pronalaženja svjedoka. Ako se sud oslanja na saglasnost, treba provjeriti njen opseg. Ocjena dokaza zahtijeva i zajedničko razmatranje onoga što tereti i onoga što ide u korist okrivljenom. Izdvojeni dio ranijeg zapisnika rijetko je dovoljan za tu provjeru.

U predmetu 15 Os 90/25m OGH je zbog nedopuštenog čitanja utvrdio razlog ništavosti prema članu 281 stav 1 tačka 3 StPO. Koja je procesna reakcija moguća u drugom predmetu zavisi od suda, faze postupka i konkretnih događaja. Dokumente zato treba provjeriti prema stvarnom toku glavnog pretresa, umjesto zaključivanja o ishodu samo na osnovu odsustva svjedoka.