Izmjena krivičnog zakona u privrednom postupku: blaži zakon prema § 61 StGB

Prema § 67 Abs. 1 StGB, mjerodavno je vrijeme postupanja ili obaveze postupanja, a kasniji nastup posljedice ne utiče na vrijeme djela. Zbog toga se u privrednom krivičnom postupku potpisivanje ugovora, nalog za plaćanje i naknadno utvrđivanje štete mogu odvijati u različitim terminima koje treba pravno razdvojiti.

Provjera zahtijeva tada važeći tekst zakona, objavljenu izmjenu i odredbe o njenom stupanju na snagu i prelaznom režimu. Nacrtom se ne stvara nova kažnjivost. Kod više radnji prvo treba razjasniti jesu li to samostalna djela ili zakonska cjelina radnji koje zajedno čine jedno djelo. Prema OGH RS0119545, za takvu cjelinu mjerodavan je zakon koji važi u vrijeme posljednje djelimične radnje. Ranije blaže pravo tada se ne primjenjuje na prethodne djelimične radnje. Dužina postupka ne određuje to pravno povezivanje.

Od uslova kažnjivosti započinje se poređenje. Kada staro pravo uz istu propisanu kaznu zahtijeva dodatno obilježje, na osnovu utvrđenih činjenica treba provjeriti da li je ono ispunjeno. Ako je dodatno obilježje ispunjeno, apstraktno uži zakon iz vremena djela samo zbog toga nije povoljniji u konkretnom slučaju, pod uslovom da su i ostale mjerodavne posljedice iste (RS0112939).

Austrijski Vrhovni sud (OGH) polazi od konkretno primjenjivih krivičnih odredaba, uključujući kvalifikovane oblike djela (RS0133827), pri čemu kvalifikatorna obilježja dovode do teže pravne kvalifikacije ili strožeg kaznenog okvira. Upoređuju se odredbe koje se sadržajno preklapaju, a kvalifikatorno obilježje stvoreno tek kasnije, koje traži potpuno drugačije činjenice, ne smije zamijeniti ranije kvalifikatorno obilježje kao osnovu poređenja (RS0112939). Zato se dokazani iznos štete ili konkretan način izvršenja treba precizno povezati s odgovarajućim zakonskim obilježjima.

Ukoliko je djelo kažnjivo prema obje verzije, upoređuju se zakonske posljedice koje se na njega konkretno primjenjuju. Prema praksi OGH-a (RS0089014), prvo se razmatra vrsta kazne, a zatim odgovarajući kazneni okviri. Kada je minimum isti, niži maksimum ukazuje na povoljniju odredbu, dok je kod istog maksimuma povoljniji niži minimum. U slučaju preklapanja okvira, potrebno je provjeriti njihove ukupne učinke.

Vremenska provjera zahtijeva se i za druge primjenjive posljedice djela, uključujući mjere koje se odnose na imovinu. Prema OGH RS0119545, zakon iz vremena djela može važiti za takvu mjeru, iako se samo djelo ocjenjuje prema novijem zakonu. To odvojeno određivanje treba razlikovati od nedopuštenog kombinovanog zakona, jer unutar odgovarajućeg poređenja ne smiju se proizvoljno kombinovati povoljni dijelovi različitih verzija (RS0112939).

Zasebno izvršenje poređenja za svako djelo o kojem se presudom odlučuje zahtijeva RS0112939. Razumljiva veza između radnje, vremena djela i verzije zakona zato je potrebna kada optužba obuhvata više poslovnih događaja. Različite verzije mogu poslužiti za ocjenjivanje različitih djela u istom postupku. Takav pristup razlikuje se od nedopuštenog miješanja odredaba unutar jednog poređenja.

Prema događaju i datumu treba urediti postojeće verzije ugovora, odobrenja, dokaze o plaćanju, računovodstvene dokumente i komunikaciju. Sporni mogu biti vrijeme radnje i osnova navodne štete. Činjeničnu osnovu osiguravaju dokumenti, dok izbor primjenjive verzije zakona ostaje pravno pitanje. Pukim pozivanjem na povoljniju normu ne mogu se zamijeniti nedostajuća činjenična utvrđenja.

Potrebno poređenje mora biti obuhvaćeno pravnom ocjenom ako se zakon promijeni prije prvostepene presude. Izmjena koja nastupi tek tokom postupka po pravnom lijeku ne znači automatski da se pobijana presuda provjerava prema novom zakonu. Načelno se ta provjera vrši prema pravu koje je važilo u trenutku donošenja presude, osim ako prelazna odredba ne propisuje drugačije (OGH RS0088808).

Novo poređenje može biti potrebno ukoliko sud nadležan za odlučivanje o pravnom lijeku ponovo odmjerava kaznu. Dodatna pitanja nastaju u slučaju ukidanja presude i ponovnog odlučivanja o samoj stvari. Zato odbrana mora tačno utvrditi koji dio presude podliježe provjeri ili o kojem se dijelu ponovo odlučuje, kao i koja prelazna odredba važi. Kasnija blaža norma sama po sebi ne otvara novi rok za pravni lijek.

Različite zadatke imaju poređenje zakona i odmjeravanje kazne. Primjenjivi zakonski režim određuje se poređenjem. Unutar dozvoljenih granica odvija se nakon toga odmjeravanje konkretne kazne. Poređenje zakonskih posljedica ne zamjenjuju lične olakšavajuće okolnosti niti očekivanje određenog iznosa kazne. U RS0091928 OGH izričito razdvaja ta pitanja.

Za svaku relevantnu tačku advokatske provjere treba utvrditi koji je zakon važio u vrijeme djela, šta novija verzija mijenja i koja pravna posljedica iz toga proizlazi. Obrazloženje treba navesti odlučujuća mjesta u spisu i pokazati eventualne dokazne praznine. Ovisno o konkretnom postupku, iz toga može proizlaziti prigovor protiv pravne kvalifikacije, kaznenog okvira ili mjere koja se odnosi na imovinu. Zakazani termini i rokovi za pravne lijekove moraju se poštovati nezavisno od toga.