Par. 190 StPO navodi tri glavna razloga za obustavljanje. Prvo, tuzilac moze obustaviti postupak ako delo nije zapreceno sudskom kaznom. Drugo, obustavlja kada postoji razlog koji opravdava delo ili iskljucuje krivicu ili kada neki drugi razlog iskljucuje kaznjivost. Trece, obustavljanje sledi kod nedovoljne sumnje, kada istraga ne pokazuje dovoljnu sumnju da je okrivljeni izvrsio delo.
Ova tri razloga pokrivaju vecinu praktickih slucajeva. Iz advokatske perspektive klasifikacija je vazna, jer od nje zavisi dejstvo obustavljanja i jer od obrazlozenja zavisi reakcija na kasnije ponovno preuzimanje ili zahtev za nastavljanje.
Obustavljanje po par. 190 StPO treba razlikovati od obustavljanja zbog beznacajnosti po par. 191 StPO i od diverzije po par. 198 i sledeci StPO. Dok je obustavljanje zbog beznacajnosti moguce i kada je delo utvrdjeno, diverzija pretpostavlja dovoljnu sumnju i okoncava se bez utvrdjenja krivice po ispunjenju obaveze.