Ustavna žalba, EGMR i strateški izbor pravnog lijeka
Uporedo sa krivičnopravnim instancijskim putem stoje tri ustavna i ljudskopravna lijeka. Najznačajniji instrument u krivičnom postupku je žalba zbog kršenja osnovnih prava po Zakonu o žalbi zbog kršenja osnovnih prava (GRBG, Savezni list 1992/864). Ona omogućuje žalbu OGH-u protiv odluka o oduzimanju slobode, posebno odluka o pritvoru, produžavanju pritvora i određivanju zatvorskog prinudnog sredstva. Rok iznosi šest sedmica od dostavljanja napadnute odluke; žalbena instanca je isključivo OGH. Komplementarno sa instrumentima prava pritvora vidjeti haftrecht.at.
Pojedinačna žalba Ustavnom sudu (VfGH) po čl. 144 B-VG načelno se odnosi na odluke upravnih sudova; u krivičnom postupku igra dopunsku ulogu kada krivičnopravne odluke prelaze u naknadne upravne odluke (unos u kaznenu evidenciju, postupci za strance i boravak, zabrana oružja, oduzimanje vozačke). Protiv krivičnosudskih presuda direktno VfGH žalba nije dopuštena, za to stoji prigovor ništavosti. Kao posljednja instanca stoji pojedinačna žalba Evropskom sudu za ljudska prava (EGMR) u Strazburu po čl. 34 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ona pretpostavlja iscrpljivanje unutarnjih pravnih lijekova. Rok je Protokolom br. 15 uz Konvenciju, s dejstvom od 1. februara 2022. godine, skraćen sa šest na četiri mjeseca od konačne unutarnje odluke. Konvencijska prava koja se najčešće ističu jesu čl. 6 EKLJP (pravično suđenje), čl. 5 EKLJP (sloboda i sigurnost), čl. 7 EKLJP (nema kazne bez zakona) i čl. 3 EKLJP (zabrana mučenja). Uspješni slučajevi putem § 363a StPO vode do unutarnje obnove. U predmetima s imovinskim aspektom i paralelnim oduzimanjem imovine, vidjeti imovinski delikti, dodatno dolazi u obzir čl. 1 Protokola br. 1 uz EKLJP (zaštita imovine).
Strateška odluka nakon dostavljanja presude počinje trijeznim popisom stanja. Kod presuda porotnog suda kombinacija prigovora ništavosti i žalbe zbog kazne pravilo je, oba lijeka se pokreću paralelno jer otvaraju različite pravce napada. Uspješan prigovor ništavosti dovodi do ukidanja presude i po pravilu vraćanja predmeta na prvu instancu; uspješna žalba zbog kazne dovodi do blaže kazne, ali zadržava krivičnu osudu. Kod presuda sudije pojedinca žalba zbog krivice najsnažniji je instrument, jer otvara potpunu provjeru činjenica pred Višim pokrajinskim sudom, osuđeni u saobraćajnokrivičnim ili imovinskodeliktnim postupcima pred sudijom pojedincem ne bi smjeli propustiti tu priliku; vidjeti saobraćajni delikti i imovinski delikti.
Rizik troškova mora se računati za svaki pravni lijek. Kod neuspjelog prigovora ništavosti i žalbe sudske takse i puni troškovi odbrane padaju na osuđenika; kod dodijeljene pravne pomoći Savezna Republika snosi troškove branioca, ali sudske takse ostaju na osuđeniku ukoliko nije dodijeljeno potpuno oslobađanje. Troškovi branioca za izrađen prigovor ništavosti u Salzburgu se, zavisno od obima, kreću između 4.000 i 15.000 eura; pisana žalba u postupku sudije pojedinca je niža, između 2.000 i 6.000 eura. Vremenski horizont: odluka OGH-a o prigovoru ništavosti redovno traje osam do osamnaest mjeseci; Viši pokrajinski sud brže odlučuje o žalbama, obično u šest do dvanaest mjeseci. Posebnu kategoriju čine izručeničkopravni pravni lijekovi: Evropski nalog za hapšenje (Okvirna odluka 2002/584/JHA, u unutarnjem pravu preuzeta EU-JZG-om) i klasični postupak izručenja po ARHG-u imaju vlastite žalbene puteve. Protiv odobrenja Evropskog naloga za hapšenje od strane pokrajinskog suda otvorena je žalba Višem pokrajinskom sudu; rok za žalbu iznosi 14 dana. Za njemačke klijente koji se gone u Austriji, ili obrnuto, precizno poznavanje tih procesnih puteva odlučujuće je.