Evropski nalog za hapšenje i izručenje: šta moraju znati pogođeni sa vezom za Austriju

Evropski nalog za hapšenje je pravosudna odluka države članice kojom se želi ishoditi hapšenje i predaja osobe od strane druge države članice radi krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne zatvora. Počiva na Okvirnoj odluci 2002/584/JI i u Austriji je prenesen kroz EU-JZG.

Nosivo načelo je uzajamno priznavanje sudskih odluka unutar Evropske unije. Umjesto klasičnog međudržavnog postupka izručenja uz učešće vlada, dolazi postupak predaje koji se uglavnom odvija između pravosudnih tijela. Brži je i vezan za čvršće pretpostavke nego uobičajeno izručenje.

Važno je razgraničenje pojmova: unutar EU govori se o predaji na osnovu evropskog naloga za hapšenje, prema trećim državama o izručenju. Oba postupka slijede sličan cilj, ali se znatno razlikuju u pravnom osnovu, toku i pretpostavkama.

Ako je osoba u Austriji zaustavljena na osnovu evropskog naloga za hapšenje, o predaji odlučuje nadležni zemaljski sud. Postupak je uređen u EU-JZG (§§ 3 ff EU-JZG). Provjeravaju se posebno formalne pretpostavke naloga, identitet pogođene osobe i postojanje smetnji predaje.

Često se postavlja i pitanje pritvora radi predaje. Kao i u nacionalnom pravu, i ovdje vrijedi načelo srazmjernosti, tako da u obzir mogu doći blaže mjere. Pogođena osoba može pristati na pojednostavljenu predaju ili koristiti redovni postupak.

Iz advokatske perspektive rana provjera je presudna. Što se brže razjasne sadržaj i osnov naloga, to se prije mogu primjereno obraditi prigovori, smetnje i pitanja pritvora.

Kod klasičnog izručenja obostrana kažnjivost je središnji uslov: djelo mora načelno biti kažnjivo u obje države. Kod evropskog naloga za hapšenje to je načelo probijeno za katalog teških kategorija djela.

Za listu određenih kategorija djela navedenih u prilogu uz EU-JZG, provjera obostrane kažnjivosti otpada ako je djelo u državi izdavanja zaprijećeno kaznom zatvora u gornjem rasponu. Ta takozvana djela sa liste obuhvataju, na primjer, teške oblike kriminala.

Iz advokatske perspektive svrstavanje djela je zato od znatne važnosti. Ako ne potpada pod djelo sa liste, obostrana kažnjivost ostaje za provjeru, što u pojedinačnom slučaju može biti važna polazna tačka.

EU-JZG poznaje osnove iz kojih se predaja mora ili može odbiti. Tu spadaju, ovisno o konstelaciji, slučajevi već presuđenih djela u smislu zabrane dvostrukog kažnjavanja, pitanja zastare u krivičnom pravu, krivične neodgovornosti zbog uzrasta ili određene veze sa zemljom.

Posebnu ulogu igra zaštita osnovnih prava. Ako postoje ozbiljne naznake da bi predaja povrijedila osnovna prava pogođene osobe, na primjer zbog uslova pritvora u državi izdavanja, to se mora uzeti u obzir. Sudska praksa Suda Evropske unije razvila je o tome diferenciranu provjeru.

Iz advokatske perspektive tačna provjera mogućih smetnji uvijek se isplati u pojedinačnom slučaju, jer one mogu odlučiti o dopustivosti predaje.

Prema državama izvan Evropske unije ne vrijedi postupak predaje, već klasično izručenje prema Zakonu o izručenju i pravnoj pomoći (ARHG) i prema mjerodavnim međunarodnim ugovorima. Ono slijedi vlastite pretpostavke i smetnje.

I ovdje su obostrana kažnjivost, zabrana dvostrukog kažnjavanja, pitanja zastare i aspekti osnovnih prava od značaja. Postupak je redovno zahtjevniji i može predvidjeti učešće političke razine.

Iz advokatske perspektive uredno razdvajanje između EU predaje i izručenja trećim državama prvi je korak, jer iz njega proizlazi cijeli dalji pravni okvir.

Ko računa sa prekograničnim postupkom, može mnogo urediti unaprijed. Smisleno je posebno razjasniti postoji li uopće nalog, radi li se o nacionalnom ili evropskom nalogu za hapšenje i na čemu se temelji.

Jednako je važno stanje postupka u Austriji. Postupak u toku ne znači automatski hapšenje, odgovarajući osnov za pritvor pak da. Iz advokatske perspektive situacija se često može urediti ranim razjašnjenjem sa nadležnim tijelima, tako da se izbjegne nepripremljena situacija hapšenja.