Žalba protiv policijski autonomnog hapšenja u Austriji

Jedno pitanje je u pravnom smislu presudno: je li policija samo izvršila nalog tužilaštva ili sudsko odobrenje, ili je postupila na vlastitu inicijativu bez prethodnog naloga?

Ako policija uhapsi osobu bez prethodnog naloga tužilaštva, upravo nedostaje prethodna tužilačka ili sudska odluka. Tada u središtu nije tužilaštvo, već neposredno ponašanje policije. U toj konstelaciji središnji instrument pravne zaštite je žalba zbog mjere protiv policijskog postupanja.

Pozadina je razdvajanje pravosuđa i uprave: ako policija postupa bez tužilačkog ili sudskog naloga, policijsko postupanje se načelno ocjenjuje kao upravno postupanje. Naknadna kontrola se tada ne odvija u krivičnom postupku, već pred Zemaljskim upravnim sudom.

Žalba zbog mjere je pravni lijek protiv vršenja neposredne upravne zapovjedne i prinudne vlasti, u austrijskom pravu skraćeno AuvBZ. Takav akt postoji kada upravni organi u okviru vlasti jednostrano izdaju zapovijed pojedinačno određenim adresatima ili nad njima vrše prinudu i time neposredno, dakle bez prethodnog rješenja, zadiru u subjektivna prava.

Bitna je normativnost. Zakon polazi od zapovijedi, dakle od normativnih naloga. Mora postojati ponašanje koje se može tumačiti kao prinudna vlast ili barem kao vršenje zapovjedne vlasti. Prema ustaljenoj sudskoj praksi obilježje zapovijedi je ako se adresatu u slučaju neposlušnosti zaprijeti odmah nastupajućom fizičkom sankcijom. Puki poziv na određeno ponašanje, naprotiv, ne ispunjava biće, čak i ako mu se udovolji.

Tipični primjeri iz toka hapšenja. U obzir kao mjere dolaze posebno: zaustavljanje, izricanje hapšenja, zadržavanje, sprovođenje, stavljanje lisica, odvođenje na policijsku stanicu, daljnje zadržavanje, obaranje na tlo ili fiksiranje te primjena fizičke sile. I pretres izvršen u vezi sa hapšenjem ili privremeno oduzimanje predmeta može biti samostalan zahvat.

Važno je: ne mora uvijek cijela službena radnja biti nezakonita. I pojedini dijelovi policijske intervencije mogu biti zasebno sporni, na primjer nepotrebno vezivanje, prekomjerna primjena sile ili nesrazmjeran pretres.

Hapšenje bez prethodnog naloga tužilaštva nije automatski nezakonito. Policija u određenim situacijama može postupiti i na vlastitu inicijativu, na primjer kada postoji posebna hitnost. Upravo zato je presudan pojedinačni slučaj. Policija mora moći obrazložiti zašto se moralo postupiti odmah i zašto prethodno obraćanje tužilaštvu ili sudu nije bilo moguće ili razumno.

Ako tih pretpostavki nema, hapšenje može biti nezakonito. Žalba zbog mjere protiv policije nije opći obrazac za pritužbu na neljubazno ponašanje, već se odnosi na konkretne akte prinude, dakle na situacije u kojima policija neposredno zadire u prava.

Nakon policijskog hapšenja bez tužilačkog naloga iz advokatske perspektive treba provjeriti posebno sljedeće tačke:

Je li postojala konkretna sumnja? Morale su postojati konkretne naznake sumnje, ne samo nejasna pretpostavka.

Je li postojao zakonski osnov za hapšenje? Često je osoba zatečena na djelu, ili se navode opasnost od bijega, opasnost od prikrivanja ili neka druga hitnost. Ti osnovi su morali stvarno postojati.

Je li postojala opasnost od odgode i bi li blaža mjera bila dovoljna? Samostalno postupanje pretpostavlja da prethodno obraćanje tužilaštvu ili sudu nije bilo moguće i da ne bi bilo dovoljno blaže sredstvo.

Je li hapšenje bilo srazmjerno i pravilno provedeno? Treba provjeriti posebno je li osoba obaviještena o razlogu hapšenja, koliko je trajalo zadržavanje i je li vezivanje ili primjena sile bila potrebna.

Što se tačnije može rekonstruisati tok događaja, to se bolje može ocijeniti je li policija postupila zakonito. Pomažu zabilješka po sjećanju neposredno nakon događaja, vremena zaustavljanja, hapšenja i puštanja, imena ili službeni brojevi policajaca koji su postupali, svjedoci, fotografije povreda, ljekarski nalazi te svi spisi, zapisnici o zadržavanju i pouke o pravima.

Nadležnost. O žalbi zbog mjere odlučuje Zemaljski upravni sud. Mjesno je načelno nadležan Zemaljski upravni sud one pokrajine u kojoj je vršenje neposredne upravne zapovjedne i prinudne vlasti počelo (§ 3 stav 2 tačka 2 VwGVG). Žalba se podnosi neposredno Zemaljskom upravnom sudu.

Rok. Rok iznosi šest sedmica (§ 7 stav 4 VwGVG). Počinje u trenutku kada pogođena osoba sazna za mjeru. Ako je bila spriječena mjerom da ostvari svoje pravo na žalbu, rok počinje tek prestankom te smetnje.

Sadržaj. Žalba mora sadržavati (§ 9 stav 1 VwGVG): oznaku pobijane mjere, oznaku tijela protiv kojeg je žalba uložena odnosno, ako je razumno, navod o tome koji je organ poduzeo mjeru, razloge na kojima se zasniva tvrdnja o nezakonitosti, zahtjev te podatke potrebne za ocjenu pravovremenosti.

Nema automatskog odgodnog dejstva. Žalba načelno nema odgodno dejstvo (§ 22 stav 1 VwGVG). Zemaljski upravni sud, međutim, može na zahtjev priznati odgodno dejstvo ako tome ne stoje nasuprot prisilni javni interesi i ako bi sa trajanjem mjere bila povezana nesrazmjerna šteta. To je smisleno prije svega kada zahvat još traje, na primjer kod zadržavanja koje se nastavlja.

Često previdena tačka: u postupku o žalbi zbog mjere postoji zakonsko pravo na naknadu troškova prema § 35 VwGVG. Ono slijedi načelo uspjeha. Stranka koja uspije ima pravo na naknadu svojih izdataka od stranke koja ne uspije.

Ako se pobijana mjera proglasi nezakonitom, pogođena osoba je stranka koja je uspjela. Tada može prema tijelu protiv kojeg je žalba uložena odnosno prema njegovom nosiocu zahtijevati naknadu izdataka. Ako se, naprotiv, žalba odbaci ili odbije ili povuče prije odluke, obrnuto tijelo može biti smatrano strankom koja je uspjela.

Naknada izdataka se ravna prema § 35 VwGVG i uredbi o naknadi izdataka donesenoj na osnovu njega. Obuhvaćeni su posebno paušalni iznosi za trošak podnesaka i ročišta te gotovinski izdaci, komisijske takse i putni troškovi. Zahtjev se ne usmjerava lično protiv pojedinih policajaca, već protiv nosioca kojem se policijsko postupanje pripisuje.

Zahtjev za troškove postavite izričito. Naknada izdataka se daje na zahtjev, koji se može postaviti do zaključenja usmene rasprave. Iz advokatske perspektive zahtjev za troškove treba imati na umu od početka kako se pravo ne bi izgubilo.